Iskrivljena nosna pregrada jedan je od najčešćih uzroka otežanog disanja kroz nos. Ova stranica objašnjava kako prepoznati problem, kako se dijagnosticira i kada je operacija potrebna — a kada nije.
Ovo je razlika koju pacijenti najčešće miješaju, a mijenja plan liječenja.
Devijacija septuma je iskrivljenost unutarnje pregrade koja dijeli nosnu šupljinu na dva hodnika. Izvana se ne vidi. Rješava se septoplastikom.
Devijacija nosa je vidljiva iskrivljenost vanjske strukture nosa — kosti i hrskavice koje oblikuju hrbat. Rješava se rinoplastikom ili kombiniranim zahvatom.
Često idu zajedno, osobito nakon ozljede. U tom slučaju ispravljanje samo pregrade neće ispraviti krivi nos, a ispravljanje samo vanjskog oblika neće riješiti disanje. Na pregledu se utvrđuje što od toga imate.
Septum je tanka ploča od hrskavice i kosti koja dijeli nos na lijevi i desni hodnik. Idealno je ravan, ali kod većine ljudi je barem malo zakrivljen.
Uzroci su četiri: urođena asimetrija nastala tijekom razvoja ili pri porodu; ozljeda — udarac, pad, sport, prometna nezgoda; asimetričan rast tijekom adolescencije, kada pregrada počinje okoštavati i devijacija se učvršćuje; te idiopatska, bez jasnog uzroka.
Po obliku razlikujemo C-devijaciju, S-devijaciju, prednju, stražnju i kombiniranu. Položaj je bitan: prednja devijacija daje jače tegobe pri manjem stupnju iskrivljenja, a stražnja se često propusti pri pregledu bez endoskopa.
Neki stupanj devijacije ima velika većina odraslih. Klinički značajnu devijaciju — onu koja daje tegobe — ima znatno manji dio.
To je važno razumjeti prije nego što nastavite čitati: nalaz „imate devijaciju septuma" sam po sebi nije indikacija za operaciju. Operira se tegoba, ne snimka.
Najčešća i često jedina tegoba je otežano disanje na nos, jednostrano ili obostrano. Uz to se javljaju:
Tegobe se tipično pogoršavaju pri prehladi i alergiji, jer oteklina sluznice dodatno sužava već sužen hodnik.
Kada je hodnik sužen, zrak prolazi brže i turbulentnije, što izaziva vibracije mekog nepca — to je hrkanje. Pogoršava se u položaju na leđima.
Bitna ograda: hrkanje ima više uzroka. Tjelesna težina, anatomija ždrijela, alkohol i položaj spavanja doprinose neovisno o nosu. Septoplastika smanjuje ili uklanja hrkanje kada je nosna opstrukcija glavni uzrok, ali nije univerzalno rješenje.
Ako postoji sumnja na opstruktivnu apneju u snu — prekidi disanja, izrazita dnevna pospanost — prije bilo kakvog zahvata potrebna je obrada spavanja.
Sinusi se dreniraju kroz uska ušća u nosnom hodniku. Suženje ometa drenažu, sekret se zadržava i upala postaje kronična.
Kada su oba problema prisutna, ispravljanje samo pregrade obično nije dovoljno — potrebna je i endoskopska operacija sinusa, koja se izvodi u istoj anesteziji. CT sinusa je u tom slučaju dio planiranja.
Kod djece se najčešće javlja nakon ozljede, a tegobe su iste kao kod odraslih.
Operacija se u pravilu odgađa do završetka rasta nosa jer zahvat može utjecati na razvoj. Do tada se koriste konzervativne mjere: nazalni kortikosteroidi, ispiranje fiziološkom otopinom i liječenje pratećih stanja poput alergije.
Iznimka su teške opstrukcije koje uzrokuju apneju ili utječu na razvoj — one se razmatraju ranije, u specijaliziranim centrima.
Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom. Prednja rinoskopija prikazuje prednji dio nosa, a endoskopija nosa cijeli hodnik, uključujući stražnji dio pregrade i sinusna ušća. Postupak je bezbolan i traje nekoliko minuta.
Procjenjuje se stupanj i položaj devijacije, stanje nosnih školjki, utjecaj na disanje i prisutnost pratećih bolesti — alergijskog rinitisa, sinusitisa, polipa.
CT sinusa se radi kada se sumnja na bolest sinusa ili kada se planira operacija. Rinomanometrija se može koristiti za objektivnu procjenu otpora strujanju zraka.
Lijekovi ne mogu ispraviti anatomsku devijaciju. Mogu smanjiti oteklinu sluznice oko nje i time ublažiti tegobe, što je kod blažih devijacija ponekad dovoljno.
Nazalni kortikosteroidi (flutikazon, mometazon, budezonid) smanjuju oteklinu sluznice i najkorisniji su kada uz devijaciju postoji i alergijski rinitis. Djeluju postupno, kroz nekoliko tjedana.
Ispiranje fiziološkom otopinom čisti sekret i alergene i poboljšava drenažu sinusa. Može se koristiti dugotrajno.
Antihistaminici pomažu kada je alergija glavni pojačivač tegoba.
Dekongestivi (ksilometazolin, oksimetazolin) daju brzo olakšanje, ali se ne smiju koristiti dulje od pet do sedam dana. Dulja upotreba vodi u rhinitis medicamentosa — stanje u kojem nos postaje trajno začepljen bez kapi.
Kirurško liječenje razmatra se kada je ispunjeno sve troje: postoji dokumentirana devijacija, ona daje tegobe koje bitno utječu na kvalitetu života, i konzervativna terapija nije pomogla nakon tri do šest mjeseci.
Konkretno: otežano disanje koje remeti san i svakodnevni život, hrkanje s apnejom povezano s nosnom opstrukcijom, ponavljani ili kronični sinusitis koji ne reagira na terapiju, ponavljana krvarenja.
Sve o samom zahvatu — tijeku, pripremi, oporavku i rizicima — nalazi se na stranici septoplastika.
Pregled traje 30–45 minuta i uključuje razgovor o tegobama, endoskopiju nosa, procjenu potrebe za CT-om i preporuku — konzervativno ili kirurški.
Ponesite prethodne nalaze: CT sinusa, alergološke testove, otpusna pisma ranijih operacija nosa.
Je li devijacija septuma opasna?
Sama po sebi nije. Neliječena može održavati kronične tegobe — ponavljane sinusitise, hrkanje, loš san.
Može li se izliječiti bez operacije?
Anatomska iskrivljenost ne može. Tegobe se mogu ublažiti, kod blažih devijacija i trajno.
Mogu li imati devijaciju bez ikakvih tegoba?
Da, i to je najčešći slučaj.
Uzrokuje li devijacija gubitak mirisa?
Blaga obično ne. Izraženija može smanjiti protok zraka do njušnog epitela i time oslabiti osjet mirisa.
Može li uzrokovati glavobolju?
Neizravno, kroz loš san i kronično disanje na usta. Ako je glavobolja glavna tegoba, treba isključiti i druge uzroke.
Prim. dr. Marcel Marjanović Kavanagh, dr. med.
Specijalist otorinolaringologije, subspecijalist plastične i rekonstruktivne kirurgije glave i vrata.
Zaposlen na Klinici za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata KBC-a Zagreb. Nastavnik na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Poslijediplomsko usavršavanje: UPMC Pittsburgh i Guy's Hospital London. Fellowship iz facijalne plastične i rekonstruktivne kirurgije.
Član Hrvatskog liječničkog zbora i Sekcije za rinologiju HLZ-a, Hrvatskog društva za bazu lubanje (tajnik 2018.–2024.), Hrvatskog rinološkog društva, Europskog rinološkog društva, Europskog društva za bazu lubanje, ENT UK, EAFPS i Europskog rinoplastičkog društva.
Autor više od 30 stručnih i znanstvenih radova.
+385 97 6 111 111 · kontakt obrazac
Septoplastika — operacija devijacije pregrade · Rinoplastika · Operacija sinusa (FESS) · Otežano disanje na nos